Briga o starim osobama

Dobro došli..Invictus d.o.o.

28.04.2011.

Invictus d.o.o.

Poštovani, Obavještavamo Vas da je puštena u rad i engleska verzija stranice www.invictus.ba Srdačan pozdrav, Zana Halilović

27.04.2011.

Invictus

Poštovani, posjetite nas na www.invictus.ba.

22.04.2011.

Nova web stranica firme Invictus d.o.o.!!!

Poštovani posjetitelji bloga, molimo Vas da objavu naših postova nastavite pratiti na slijedećem linku http://www.invictus.ba/blog/. Zahvaljujemo!

18.04.2011.

Mučnine dobre za plod?

Posjetite nas na www.invictus.ba Nova istraživanja pokazuju da je jutarnja (ili celodnevna) mučnina zapravo dobra za majke jer im umanjuje šanse za pobačaj Jutarnja mučnina zna da bude prilično naporna. Zamislite da unutar vas raste biće koje zbog kojeg morati unositi više hrane nego obično, ane možete ni gutljaj vode u sebi da zadržite. Još, mučnina retko kada bude samo jutarnja. Međutim, nova istraživanja pokazuju da je jutarnja (ili celodnevna) mučnina zapravo dobra za majke jer im umanjuje šanse za pobačaj. I što više osećate mučninu i više povraćate, beba je sigurnija. I poslednja dobra vest – najstarija žena koja je učestvovala u istraživanju i koja je imala najgore mučnine je rodila najzdravije dete. Iako nisu uspeli da pronađu vezu, naučnici su sigurni da su zdrav plod i mučnina povezani. Smatraju da vas mučnina sprečava da jedete previše hrane i da čestim povraćanjem izbacujete sve otrove iz sebe koji bi mogli biti fatalni za bebu. Ipak, savetuju i da trudnice koje ne osećaju mučninu ne treba da se plaše za bebu jer simptomi trudniće variraju i kod samo jedne žene. Ako ste trudni i imate potrebu da često povraćate, to činite za dobrobit svoje bebe. Ima li boljeg načina da se žrtvujete za svoje potomstvo?

18.04.2011.

Inkontinencija

Inkontinencija je nekontrolirano, nehotično ispuštanje mokraće ili stolice. Inkontinencija kod starijih ljudi, kao i kod male djece, obično je posljedica nekog osnovnog poremećaja, kao što je oboljenje urinarnog trakta, zatvor stolice, nepokretnost ili redovito uzimanje lijekova (zbog neke druge bolesti). Inkontinencija nije i ne smije se smatrati neizbježnim dijelom "starenja". Međutim, ona je ipak češća kod starijih osoba, i to zbog postepenog smanjenja djelotvornosti mišićnih sfinktera kao i tonusa (napetosti) ligamenata u urinarnom i probavnom traktu. Problem inkontinencije općenito nestaje uspješnim liječenjem osnovnog poremećaja - npr. infekcije urinarnog trakta ili tegobe s prostatom. I neke bolesti probavnog trakta, kao i premalo vlaknaste hrane, mogu također otežati kontrolu stolice. U svim takvim slučajevima liječenjem osnovnog uzroka rješava se obično i inkontinencija. Specifična vrsta fekalne inkontinencije, koja se javlja uglavnom kod starijih osoba, posljedica je utiskivanja izmetine, tj. nakupljanja i zastoja tvrdih izmetina u crijevima (obično u zadnjem crijevu). Djelomično začepljenje remeti mehanizam redovitog pražnjenja stolice, iako se tekući dio crijevnog sadržaja cijedi uz "čep". Ako njihova količina naraste, izmetine će pritiskati mokraćni mjehur pa će se razviti i urinarna inkontinencija. Inkontinencija ponekad može uslijediti i nakon teških poremećaja kao što je moždani udar, ozljeda leđne moždine ili senilna demencija. U nekima od tih slučajeva osnovni poremećaj vjerojatno neće reagirati na terapiju, te će se inkontinencija morati zasebno liječiti. Učestalost inkontinencije Otprilike 5% osoba starijih od 65 godina pati od inkontinencije barem u maloj mjeri. U većini slučajeva radi se o nesposobnosti zadržavanja mokraće. Neke starije osobe više ne mogu izdržati nekoliko sati bez mokrenja; ako im je mokraćni mjehur pun, ponekad će ispustiti nešto mokraće kad zakašlju ili kihnu. Druge pak mogu osjećati snažan nagon za mokrenjem iako u mokraćnom mjehuru gotovo i nema mokraće. Fekalna inkontinencija (nesposobnost zadržavanja stolice) pogađa samo mali postotak starijih osoba, te može katkada biti znak depresije. Nesposobnost zadržavanja i mokraće i stolice izuzetno je rijetka i javlja se samo kod vrlo starih osoba prikovanih uz krevet. Što poduzeti? Bez obzira na dob, trebali biste se posavjetovati s liječnikom ako ponekad nehotično ispuštate mokraću ili stolicu. Liječnik će vas pregledati, te obaviti eventualno potrebne dijagnostičke pretrage kako bi ustanovio nije li inkontinencija posljedica nekog osnovnog oboljenja, npr. infekcije urinarnog trakta. Ako je tako i ako se stanje može ispraviti, liječnik će vam propisati odgovarajuću terapiju. Međutim, ako se osnovni poremećaj ne da liječiti, postoji niz mjera kojima se mogu umanjiti neugodne posljedice inkontinencije. Liječenje inkontinencije Samopomoć: možda ćete djelomično uspjeti kontrolirati mokrenje i pražnjenje stolice, ako redovito i često budete odlazili u nužnik. Neka vam prostorije u kojima boravite i spavate budu nedaleko od nužnika, a uz krevet držite noćnu posudu ili komodu (ormarić s lavorom i noćnom posudom). Nosite odjeću kojom se lako rukuje, tj. bez malih dugmeta ili kopči. Nužnik mora biti što je moguće jednostavniji što se tiče upotrebe; ponekad će npr. pomoći montiranje držača uz wc školjku. Ako pomalo gubite pamćenje, primijenite podsjetnike, možda čak i budilicu koja će vas podsjetiti da redovito, recimo svaka dva sata, odlazite u nužnik. Ako patite od urinarne inkontinencije, nemojte piti mnogo tekućine, osobito ne prije odlaska na spavanje. Kako biste spriječili fekalnu inkontinenciju, jedite hranu s visokim sadržajem vlakana i ne zaboravite da inkontinentna crijeva obično počinju "raditi" otprilike jedan sat nakon obroka. Stručna pomoć: liječnik će vam možda moći propisati lijek koji će stabilizirati djelovanje mokraćnog mjehura tako da se nagon za mokrenjem javlja u rjeđim razmacima. Na žalost, još ne postoje lijekovi za djelotvorno stabiliziranje rada crijeva, iako se stanje može poboljšati kurom sredstava za čišćenje ili drugim lijekovima. Utiskivanje stolice može se riješiti klisurom, što bi trebalo ponovno uspostaviti normalan rad crijeva. Postoji niz pomagala za osobe koje pate od inkontinencije. O njima će vas obavijestiti liječnik, patronažna sestra ili kućna njegovateljica Crvenog križa. Liječnik vam može pomoći i da ih nabavite. Karakterističan primjer je posebno dvoslojno rublje: vanjski porozni sloj upija mokraću i neutralizira zadah, dok unutarnji sloj (uz kožu) ostaje razmjerno suh. Takvim se rubljem mogu izbjeći neugodne situacije i prljanje vanjske odjeće, kao i promjene na koži oko spolovila što ih može izazvati mokraća. U nekim slučajevima urinarne inkontinencije može se primijeniti kateterizacija, tj. uvođenje plastične cijevi (u mokraćni mjehur) kojom se mokraća prazni u vrećicu. Vrećica se zatim prazni u određenim vremenskim razmacima. Kod uporne fekalne inkontinencije, ponekad se preporuča kirurško stezanje ili ojačanje analnog sfinktera (prstenastog mišića na čmaru). Odnedavno postoji i još jedna mogućnost sprečavanja inkontinencije. To je sićušna električna naprava koja se kirurški usađuje nedaleko od izlaza mokraćnog mjehura ili zadnjeg crijeva. Stalnim, sitnim električnim impulsima stimulira se mišić sfinktera i time postiže njegovo duže zatvaranje, iako će se mišić otvoriti kad vi to hoćete.

16.04.2011.

Padovi

vatko ponekad padne. Međutim, padovi su najčešći kod odraslih, a posljedice najozbiljnije kod osoba koje su prešle šezdeset i petu. Mnogi stariji ljudi zanemaruju savjete o čuvanju od padova pa žive u kućama ili stanovima koji su pretrpani zaista opasnim predmetima. Mnogi zaboravljaju i na to da slabije vide i da im je općenito zdravstveno stanje slabije. Osim toga, s godinama neizbježno dolazi do određenog usporavanja refleksa. Na žalost, i kosti s vremenom postaju krhkije. Napokon, starije osobe su sve osjetljivije na razne poremećaje i bolesti (kao što su Parkinsonova bolest, oboljenja krvnih žila i artritična stanja) koji mogu utjecati na sposobnost održavanja ravnoteže; lijekovi što ih bolesnik uzima protiv tih bolesti mogu ponekad izazvati vrtoglavicu kao nepredvidivu posljedicu. Učestalost padova Padovi su najčešći oblik nesreće kod osoba iznad 65. godine. U Velikoj Britaniji, na primjer, na smrtne slučajeve koji su posljedica pada ili komplikacija nastalih padom otpada više od polovice svih smrti izazvanih nesretnim slučajem. Prema jednoj nedavnoj procjeni, svake godine liječničku pomoć zbog pada traži oko 3 milijuna starijih ljudi, što znači da u prosjeku više od 30% takvih osoba doživljava prilično ozbiljan pad. Polovica pacijenata na tipičnom ortopedskom odjelu za žene obično su starije žene s prijelomima. Postotak za starije muškarce je niži, vjerojatno zbog toga što su kosti žena nešto krhkije (u poodmakloj dobi). U žena je, naime, osteoporoza češća. Opasnosti padova Mnogi padovi, čak i kod osoba iznad 65. godine, završavaju samo modricom (hematomom). Međutim, zbog krhkoće kože i sitnih krvnih žila potkožni izljevi krvi kod starijih osoba su ozbiljniji i opsežniji, čak i nakon manjeg pada. Dodatnu opasnost predstavlja mogućnost pada na predmet koji je sam po sebi opasan. Polovica smrtnih slučajeva od opekotina u Velikoj Britaniji posljedica je pada starijih osoba na grijalice ili posude s vrelom vodom. Osim toga, i na izgled lagan udarac po glavi može izazvati krvarenje u lubanji. Prijelomi, osobito tzv. prijelomi kuka, tj. gornjeg dijela bedrene kosti (femura), posebno su česti među starijim osobama: mogućnost prijeloma kuka zbog pada povećava se dva puta za svakih pet godina iznad pedesete. Osim ozljeda izazvanih samim padom, nesreća može uzrokovati i niz posrednih posljedica. Ponekad se događa da starija osoba, koja je doživjela nesretan pad, satima pa i danima leži nepomična i bespomoćna. U takvim slučajevima može se razviti hipotermija, upala pluća, psihološki stresovi, a može uslijediti i smrt. Nadalje, ako prijelom zahtijeva boravak u bolnici, dugo razdoblje prisilne nepomičnosti može još više oslabiti kosti i mišiće. Neki stariji ljudi, koji su doživjeli težak pad, gube samopouzdanje pa počnu izbjegavati kretanje. Sve slabija aktivnost još više utječe na samopouzdanje i razvija se začarani krug koji stariju osobu može prerano prikovati uz krevet. Što poduzeti? Ako živite sami, pronađite način kojim ćete moći pozvati pomoć (susjede ili sl.) ako doživite nesreću. Neke starije osobe uvijek uza se imaju zviždaljku. Neke se pak dogovore sa susjedima, pa svakodnevno ostavljaju dogovoreni znak daje sve u redu. Ako znaka nema, susjedi će znati da nešto nije u redu. (No, budite pri tom oprezni: nemojte primjenjivati sistem signala koji bi možda mogao pomoći provalnicima!) Bilo bi također uputno dogovoriti s prijateljima i rođacima sistem redovitih telefonskih poziva ili posjeta jer će ih svako odstupanje od dogovora, bez prethodne obavijesti, upozoriti da se možda nešto dogodilo. Ne zaboravite da i samo nekoliko dana ležanja može izazvati slabost i ukočenost mišića i zglobova, i time otežati ravnotežu. Zato budite što aktivniji. Ako počnete osjećati da gubite sigurnost kad ste na nogama, posavjetujte se s liječnikom. Nesigurnost može biti posljedica niza uzroka, pa će liječnik vjerojatno obaviti niz pretraga, uključujući analizu krvi i rendgensko snimanje, kako bi utvrdio nije li nesigurnost posljedica nekog osnovnog oboljenja koje se može liječiti. Ako ste doživjeli težak pad, također se obratite liječniku, iako možda ne osjećate nikakve vidljive posljedice: uvijek se isplati biti na oprezu. Liječenje padova Ako netko padne u vašoj prisutnosti, ili naiđete na osobu koja se izgleda zbog pada ne može pomaknuti, poduzmite odgovarajuće mjere prve pomoći. Starijoj osobi koja osjeća bolove potrebna je smjesta liječnička pomoć. Ako je u nesvijesti, pozovite Hitnu. Iako ne mora uzrokovati prijelom, pad može biti vrlo bolan i neugodan. Stoga je važno čim prije ublažiti bolove kako bi se unesrećena osoba mogla kretati. Iako je krevet najpogodnije mjesto za mirovanje, starija osoba, koja već osjeća ukočenost i bolove nakon pada, može lako ostati prikovana uz krevet i nepokretna. Bolovi se suzbijaju odgovarajućim sredstvima, a otekle i bolne modrice hladnim oblozima. Ukočenost mišića može se ublažiti utopljavanjem. Starijim osobama koje su u bolnici liječene zbog prijeloma (ili neke druge bolesti) pomoći će. za vrijeme rekonvalescencije, patronažna medicinska sestra koja, prema potrebi, može zatražiti kućnu njegovateljicu od Crvenog križa u općini. Pismeno obrazloženje pri zahtjevu za kućnu njegovateljicu ovjerava vaš kućni liječnik (opće medicine).

15.04.2011.

Ishrana starih osoba

Tokom procesa starenja, smanjuje se broj ćelija koje u organizmu čoveka obavljaju svoje uloge na pravi način, i mnogi organi i sistemi organa svoje „zadatke“ obavljaju sporije. Kako se broj funkcionalnih ćelija smanjuje, tako se i mnogi složeni biohemijski procesi u organizmu čoveka usporavaju, te se na taj način ometa homeostaza (stanje ravnoteže svih organskih sistema u organizmu čoveka). Upravo zbog toga, stariji ljudi su skoloniji pothranjenosti. Ljudski organizam je „programiran“ da živi 100 do 120 godina. Koliko dugo će se čovek osećati mlad zavisi od genetskog koda organizma, stila života i okruženja u kojem čovek živi. Starenje se objašnjava „genetičkim satom“, tj. genetski programiranim životom ćelija organa ljudskog organizma, uz zamor ćelija i na kraju, umiranja ćelija. U šezdesetim, a posebno sedamdesetim godinama života, čulo mirisa je znatno oslabljeno, što u mnogome utiče na izbor namirnica. Promene u čulu mirisa i ukusa kod mnogih starih osoba uzrokuje veću želju za slatkim. U starosti se javljaju i promene na očima – makularna degeneracije (promene na očnom dnu, na mrežnjači) i katarakta (mrena). Promene u organima za varenje pre svega se odnose na smanjenu količinu pljuvačke, što u mnogome utiče na suvoću usne duplje, ukus hrane, ali i na teže gutanje. Suvoća usne duplje utiče na veću pojavu kvara zuba (karijes), kao i na bolesti desni (paradontopatija), što kao krajnji rezultat ima gubitak zuba. Gubitkom zuba ishrana starih ljudi u mnogome je otežana. Mnogo je teže varenje hrane, sluzokoža organa za varenje se troši (atrofira), te se otežava usvajanje gradivnih i zaštitnih materija, pre svega vitamina B12. Promene u debelom crevu koje nosi starost, kao i smanjen unos tečnosti i prehrambenih vlakana, uslovljava i problem pražnjenja creva, zatvor (konstipaciju). Neke epidemiološke studije su dokazale da 20 do 30% starih ljudi ima problema sa zatvorom. U poznim godinama i rad gušterače (pankreasa) se smanjuje. Ćelije u organizmu čoveka, godinama, postaju sve manje osetljive na dejstvo važnog hormona pankreasa, insulina, što može dovesti do šećerne bolesti (diabetes mellitusa). Srce i krvni sudovi slabije rade u starosti. Bubrezi se smanjuju u starosti, te je njihova sposobnost da pročišćavaju (filtriraju) krv mnogo manja, posebno za razgradne produkte belančevina. Starenjem se povećava količina masnog tkiva, smanjuje količina mišićnog tkiva i koštanog tkiva. Povećanje mase masnog tkiva povećava rizik za oboljevanje od hroničnih bolesti. Smanjenje mišićne mase i mišićne snage uzrokuje slabost, usporenost pokreta i veću mogućnost povreda i preloma. Koštana masa se takođe smanjuje što povećava mogućnost za prelome kostiju. Svakodnevne vežbe pomažu da se održi mišićna masa, čvrstina kostiju i kardiorespiratorne funkcije (rad srca i pluća). Telesna masa koja se održava u dužem vremenskom periodu je jedan od važnih znakova dobrog zdravlja. Suviše mala telesna masa, kao i gojaznost predstavljaju veliki rizik za zdravlje, posebno starijim osobama. Hormonske promene. Smanjena funkcija mnogih hormona utiče na brojne promene u životu starije osobe. Hormonske promene uslovljavaju promene u regulaciji nivoa šećera u krvi, količine vode u organizmu, telesne temperature i telesne kompozicije. Jedna od najčešćih promena u starijih osoba je povećan nivo šećera u krvi. Postoji više razloga za to – gušterača (pankreas) slabije proizvodi hormon insulin koji reguliše nivo šećera u krvi, a tkiva slabije reaguju na dejstvo ovog hormona. Oko 40% osoba starosti 65 do 74 godine i 50% osoba starosti preko 80 godina boluju od šećerne bolesti, a polovina od njih nije blagovremeno otkrivena (dijagnostikovana). Uz ove hormonalne promene, čest je i poremećaj hormona štitne žlezde, kao i poremećaj polnih hormona. Imuni sistem je oslabljen, te je mnogo veća mogućnost oboljevanja od zaraznih bolesti, malignih bolesti i autoimunih bolesti. Stanje uhranjenosti starijih osoba itekako utiče na otpornost bolesti i obrnuto, veća sklonost infekcijama i nekim hroničnim bolestima je uslovljena stanjem uhranjenosti starih osoba. Dodaci u ishrani beta-karotena i cinka, vitamina E i vitamina B6 preporučuju se u ishrani starih osoba kako bi se povećale odbrambene snage organizma protiv zaraznih i nezaraznih bolesti. Neke epidemiološke studije su dokazale da uzimanje suplemenata kod starijih osoba dovodi do poboljšanja imunološkog sistema ljudskog organizma. Brojna oboljenja uzrokuju slabiju pokretljivost starih osoba. Najčešće, to su različite vrste artritisa (upala zglobova) koji uzrokuju bol i nemogućnost kretanja. U starosti je mnogo češća i osteoporoza, bolest u kojoj dolazi do smanjenja koštane mase. Zbog osteoporoze su češći prelomi kostiju, što u mnogome otežava kretanje starih osoba. Izmenjen mentalni status utiče na ishranu starih osoba i stanje uhranjenosti. Staračka demencija uslovljava slabije pamćenje, razmišljanje i promenu ličnosti stare osobe. Uzroci ove pojave su moždani udari, alkoholizam i Alchajmerova bolest (progresivan i nezaustavljiv gubitak mentalnih funkcija). Nijedna epidemološka studija nije dokazala da upotreba preporučenih suplemenata obolelima od Alchajmerove bolesti (holin, lecitin, antioksidanti) ne dovodi do poboljšanja i zaustavljanja ove bolesti. Upotreba velikog broja lekova kod starijih osoba utiče na apetit, promenu osećaja ukusa, pojavu zatvora ili učestalih stolica, slabosti, malaksalosti, muke. Ukoliko je starija osoba pothranjena, sposobnost metabolisanja lekova je znatno umanjena. Teofilin, lek koji se koristi u lečenju astme, se mnogo sporije metaboliše kod pothranjenih osoba, koncentracija leka je visoka u krvi što uzrokuje gubitak apetita, muku i povraćanje. Upotreba velikog broja lekova nekada može da dovede i do neželjenih efekata. Zbog toga je neophodno da se starije osobe za upotrebu svakog leka posavetuju sa lekarom, farmaceutom i nutricionistom, kako bi se upoznali na koji način pojedini lekovi utiču na stanje uhranjenosti, a samim tim i na zdravlje. Opšte preporuke za ishranu starih osoba se ne mogu uopšteno definisati jer je zdravstveno stanje starih osoba različito. Godine života, pol, zdravstveno stanje starih osoba, utiču na energetske potrebe, kao i potrebe u hranljivim i zaštitnim materijama. Odraslo životno doba se deli na sledeće periode: mlađe odraslo doba, od 19. do 30. godine, srednje godine, od 31. do 50. godine, odraslo doba, od 51. do 70. godine i starost, nakon 70. godine. Kako se godine nižu, energetske potrebe starijih osoba su sve manje. Podsećanja radi, energetske potrebe zavise od bazalnog metabolizma osobe (zavisi od poželjne telesne mase) i nivoa fizičke aktivnosti. Nivo bazalnog metabolizma zavisi od mišićne mase tela osobe kojoj određujemo energetske potrebe. Mišićna masa se smanjuje kako se godine nižu, te se i energetske potrebe starijih osoba smanjuju. Potrebe u belančevinama kod starih osoba su iste, a po nekim epidemiološkim studijama i veće u odnosu na mlađe odraslo životno doba. Unos vode kod starih osoba je isti kao kod mlađih odraslih osoba. Smanjena fizička aktivnost može uticati na osećaj žeđi. Bubrezi starijih osoba teže zadržavaju vodu, te je gubitak vode mnogo veći. Depresija, koja se kod starih osoba često sreće, kao i upotreba laksativa (lekovi za olakšavanje defekacije) i diuretika (lekovi za izbacivanje mokraće), utiče na smanjeni unos vode. Gubitak vode iz organizma je mnogo veći kod starih osoba koje boluju od šećerne bolesti ili bolesti u kojima se javlja dijareja ili povraćanje. Potrebe u vitaminu D i kalcijumu su kod starijih osoba veće, jer je i rizik od oboljevanja od osteoporoze veći. Starije osobe se manje izlažu sunčevoj svetlosti. Unos mleka i mlečnih proizvoda je kod starijih osoba individualan, često nedovoljan. Usvajanje kalcijuma u tankom crevu starih osoba je sve manje kako se godine nižu. Poželjan dnevni unos kalcijuma u starijih osoba od 50 godina je 1200 mg. Unos vitamina i minerala. Stare osobe se često odlučuju da pored propisane terapije za hronične bolesti koje su česte u ovom životnom dobu (visok krvni pritisak, srčana oboljenja, bolesti koštano-zglobnog sistema, šećerna bolest, povišene masnoće u krvi...), koriste i vitaminske i mineralne suplemente. Ne treba zaboraviti da namirnice uz vitamine i minerale sadrže i fitohemikalije (flavonoidi, izoflavoni, steroli, limoneni itd.), brojna jedinjenja koja imaju važnu ulogu u ljudskom organizmu. Koenzim Q (jedinjenje koje ima važnu ulogu u metabolizmu čoveka) u komercijalnim oglasima se često spominje kao materija koja usporava starenje jer „povećava odbrambene snage organizma protiv bolesti“. Naučne studije su dokazale da unos koenzima Q u obliku tableta ne utiče na imuni sistem čoveka i da može imati negativan uticaj na stare osobe sa lošijom cirkulacijom. Lecitin se reklamira kao pomoćno lekovito sredstvo u lečenju hiperlipoproteinemija (povišen nivo holesterola i/ili triglicerida) i Alchajmerove bolesti. Epidemiološke studije nisu dokazale uticaj lecitina na snižavanje nivoa holesterola i triglicerida u krvi, niti na ublažavanje Alchajmerove bolesti. Redovni obroci (tri glavna obroka i dve manje užine) sastavljeni od namirnica iz svih grupa namirnica (žitarice, povrće, voće, mleko i mlečni proizvodi i meso i mesne prerađevine, ribe) i redovna fizička aktivnost su siguran i proveren način da starije životno doba bude u pravom smislu reči sunčana jesen života.


Briga o starim osobama
<< 04/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

MOJI LINKOVI

SAT

CHAT



ShoutMix chat widget


BANNER


Pik.ba - Svijet kupoprodaje


MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
3948

Powered by Blogger.ba